Povijest društva
Postavio admin na 02/02/2008 00:00
Krnjevali u Kaštel Sućurcu održavali su se prije Drugog svjetskog rata, a obilovali su glendama i šalama o događajima koji su se pratili i zapisivali u popularne ”vrapce” tijekom cijele godine.
Sa početkom Drugog svjetskog rata karnevalski život u Sućurcu zamire, a tek 1975. godine sućuračke maškare ponovno organizira i oformljuje DVD Mladost u suradnji sa Dramsko-recitatorskom skupinom “Prvi maj”. Karnevalske svečanosti u njihovoj organizaciji trajale su po osam dana
Opširnije
O povijesti Sućuračkih maškara
Krnjevali u Kaštel Sućurcu održavali su se prije Drugog svjetskog rata, a obilovali su glendama i šalama o događajima koji su se pratili i zapisivali u popularne ”vrapce” tijekom cijele godine.
Sa početkom Drugog svjetskog rata karnevalski život u Sućurcu zamire, a tek 1975. godine sućuračke maškare ponovno organizira i oformljuje DVD Mladost u suradnji sa Dramsko-recitatorskom skupinom “Prvi maj”. Karnevalske svečanosti u njihovoj organizaciji trajale su po osam dana, pri čemu se odvijao svakodnevni program na Glavici (pored kule Top), a u programu su tih najveselijih godina sudjelovali Špiro Guberina, Miljenko Smoje, pok. Josip Genda, Boris Dvornik, pok. Vasja Kovačić, Vlasta Knezović i drugi poznati glumci i zabavljači.
Takav program, kojeg se većina Sućurana prisjeća sa nostalgijom, održavao se do 1981. godine, a nakon toga zbog nedostatka sredstava održavale su se samo povorke i maskenbali u bivšoj kino dvorani, a današnjem Judo klubu.
O Sućuraškom krnjevalu postoji tekst objavljen u sućuračkom satirično humorističnom glasilu „Mašogadur“ iz 2001. godine, kojeg prenosimo u cijelosti...
Naš Krnjeval rodija se 1976. u Ðardinu i traja je puni 5 godin. Istini za voju, ti se Krnje spontano začeja godinu dan pri, kad su vatrogasci prišli iz Miškovca u Ðardin i
kad su od svoje klape napravili maškare i zabavjali se na svoj račun. Onda su niki stariji siteći se sućuraškog krnjevala od pri skoro dvadeset godin dali, podršku toj omladini u njijovoj spontanoj namjeri da obnovu Krnju.
Godinu izad, pače 1976. g. napravija se prvi javni zajednički krnjeval kroz Sućurac sve do Mula, di se užga Krnje. Koliko se onda vodilo računa o nikoj tradiciji, govoru i dva sitna detaja. Jedan mali vatrogasac, da bi moga pravit red u povorci obuka je vojničku uniformu, ka bilo je vatrogasni u to doba, i na svoj Tomos - Automatik napisa “Milicija Solin”. Parija je ka pravi pulicijot na motoru isprid povorke. Srića mu je trajala vrlo kratko, jer su već sutra on i njegov otac morali “kolegama” iz Solina objašnjavat, kako niko nije maloga nagovorija da se izrugije narodnoj vlasti. Dobro je i proša. Kasnije se popravija pa su ga molali i da nosi Štafetu.
Zapravo, ne za Krnjeval. Ti prvi Krnje, okupija je puno svita na Rivi i Mulu, mlađi svit se zabavja naveliko, stariji je ronca, grinta ... Nije nan bilo jasno ča smo sad falili ... Tek smo na kraju kužnili da smo krnjeval napravili u nediju kad je već počela korizma ...
A ča smo mi bidni znali da i to triba pazit ... Već dogodine kupili smo katolički kalendar, a ka bilo ga je kupit onda u svakoj trafici, i odma od Nove godine zacrtali datum. Tako smo sljedeća dva organizirali već ka iskusni organizatori I dobivali sve više pristalica.
Kako se nikad ničin u tekstovima nismo tili dirat “više” politike, a ni prozivat pojedince, tako nismo imali problema, ni sa policijon ni sa mišćanima.
1979.g. kad je Split uvelike bija u pripreman za MIS, i nan je palo na pamet da karnjeval proširimo na tri dana: petak, subotu i nediju. Napravili smo i prvu bandiru i lipo je ispalo.
Onda nan, na nagovor starijih, nije da vrag mira, pa smo odlučili da 1980. g. napravimo Krnjevalske svečanosti u trajanju od nedije do nedije na Glavici. Sašili smo i prave uniforme dvorske garde, bakljadu I pucanje topa. Pozvali nikoliko glumac, imitatori i okolnih klapa i svaku se večer okupljali na Kajinon brigu. Bilo je toliko lipo da se nisi moga obranit od svita. Istina bilo je i oni ča su govorili starjin kolegan iz Mjesne zajednice “Kvragu vi i maškare, oli nebi bilo boje da mi asvaltirate ulicu nego da se bavite ovin pizdarijan?”, ali je ti isti kritičar svejedno bija svaku večer u prvin redovima gledališta. Te godine zamalo nismo svi skupa ovancali i more bit dotirali do pržuna, da jesmo kojon srićon !! ... Jedan sućuraški naivni umjetnik zadužija se za napravit Krnju, tema je bila “ranžirni kolodvor” u Sućurcu. Doša on u vatrogasce i tražija da mu damo koju svećanu uniformu. Je se satra nikoliko dan, ali ispa je lipi Krnje, ka pravi prvcati “Prometnik na stanici”. Kako je takon lipon tilu tribalo dat i ozbiljnu facu, to se on sitija i pomoću jute i gipsa kopira bistu iz skladišta.
Gospe blažena, kad je tu nediju izaša Krnje vanka, umjetnik je bija oduševjen svojin poslon. Ispa je pravi pravcati “maršal” sa palicon i feralon u ruci. Toliko pravi da ga je bilo stavit na rampu bile bi stale sve ferate. Napali mi iz odbora “umjetnika” da nije smija koristit bistu ka model i da ća ga nije malo ispitura ili božeprosti iskrivija. On bidan govori da nije ima lakše i boje rješenje nego kopirat bistu.
Istina, to je bila jedna od najboji povorki i spaljivanje Krnje, ali smo svejedno drugovima iz Solina morali sutradan objašnjavat da nam nije bila namjera, vriđat bolesnoga maršala nego da je to bija splet okolnosti i sva je srića da su pomljivin ćitanjen teksta, svatili da nismo tili nikoga izrugivat osin “ferate”.
Izvukli smo se sa ukoron ... Prvi i zadnji put da nan je niko kontrolira tekst ča smo ga pisali...
Dogodine 1981. uvatili smo se misec dan pri sređivat Glavicu. Napravili smo i novi top. Organizacijski skupili sve najeminentnije klape, glumce, uglavnon iz “Velog mista”, novinare i to, čak smo i sve skupa snimali na prvu video kameru šta je došla na ove kraje. Bili su to mukotrpni, ali i toliko lipi dani. Fešta je ispala neponovljiva, narod je bija oduševjen, a okolni krnjevali ljubomorni. Samo smo na jednu sitnicu zaboravili. Puno smo se više rastegli nego ča smo mogli ... puno smo se više napuvali nego ča smo tribali i dogodilo nan se ono ča se u pravilu dogodi ... isplodirali smo.
Bija je to najlipši, ali i zadnji krnjeval u to doba ... ŠTETA ...
( Acivi, Mashogadur 2001.)
Novoosnovani „Kampanel“ i „Mašogadur“
Velika pauza u kojoj su sućuračke karnevalske aktivnosti sasvim zamrle, prekinuta je 2001. godine, kada je Ivica Žegarac Žuti, u suradnji sa Meirom Barić i Sućuračkom amaterskom udrugom “Putalj” ponovno organizirao Sućuraški krnjeval, a „Kampanel“ je krenuo i sa izdavanjem satiričko humoristične novine „Mašogadur“ u kojoj se sakupljaju i tiskaju „baze“ koje su se tijekom godine „dogodile u selu“.
Prije četiri godine osnovana je Pučka karnevalska udruga “Kampanel”, koja od tada djeluje samostalno i trudi se, uz sve veći broj novih članova sa novim idejama, ponovno krnjeval u Kaštel Sućurcu dovesti u sam vrh pokladnih događanja u Dalmaciji u Hrvatskoj, u čemu i jesu sve uspješniji i uspješniji.
I Sućurani se svake godine istaknu izradom Krnje koji „glavom plati“ za sve prošlogodišnje nedaće čitavog puka, a njihov je krnjeval specifičan po tome što se u većini slučajeva oslanjaju na svoje vlastite točke, koje se tiču događaja „u selu“, a manje u Hrvatskoj.
Naime, kako kaže Žuti, „mi se uzdamo u se i u svoje kljuse, a svak ko oće doć na naš krnjeval dobro je doša i bit će mu dobro ka i nan“.